Spavači
Crtajući kroki crteže usnulih ljudi, kad god bi imao priliku za to, iz čiste namjere da vježbam ruku, došao sam na ideju da mi ta vježba posluži kao oslonac za daljnje eksperementiranje unutar umjetnosti. Unutar tog eksperimentiranja poigravao bih se klasičnom tehnikom crteža stavljenog u suvremeni kontekst. Na taj način, plošan crtež na papiru ili platnu koje oponaša skulpturalnu vrijednost takve poze stvara vizualnu, a možda i prostornu iluziju što ide ka mom nastojanju da postignem konfuznu situaciju u kojoj se ne zna da li je riječ o crtežu, prostornom crtežu (reljefu) ili skulpturi. Trudio sam se da svaki spavač, kako po pozi tako i po načinu primjene podloge crteža, bude svojstven, no ipak svi spavači iz te serije imaju zajednički krokijevski crtež i socijalnu temu. Odlučio sam se na krokijevski crtež kojeg stavljam u paralelu s ljudima čiju sam pozu portrertirao, pri čemu sam krokijem kao nepotpunim crtežem htjeo pokazati da se radi o ljudima nepotpunim glede egzistencijalnog i socijalnog stajališta. Cjelokupni koncept rada također ima i neku dimenziju sna. Nejasnoća, spokojnost ali i titravost u kombinaciji izazivaju osjećaj sna, u kojemu kad se nalaziš ga razumiješ, a ako ne sasvim ti je besmislen. Tako, preneseno na ovu tematiku, usnule ljude koji spavaju na klupi, mi budni dok ne usnemo nemožemo razumjeti.